Nedavno smo organizirali predavanje na temu inicijative održivog poslovanja koje provode razne domaće i internacionalne tvrtke te koliko takve inicijative održivosti stvaraju dodatnu vrijednost pri poslovanju (inicijative poput energetsko učinkovite opreme i strojeva, prikupljanje i recikliranje otpada, manje kalorija u pićima i hrani, i tako dalje), ali radni stolovi koje smo zatekli u prostoru koji smo namijenili za predavanje nisu baš bili ono što smo očekivali.
Pošto smo predavanje planirali provesti kao neku vrstu interaktivne radionice, a ne da nas publika samo pasivno sluša (jer jedino na takav način možete pokušati pridobiti što bolju pažnju od sudionika predavanja), za tu namjenu smo odlučili predavanje održati u prostoru gdje su radni stolovi trebali biti složeni kao u razredu školske klupe – svi radni stolovi okrenuti prema predavaču koji bi tijekom predavanja davao jasne upute za zadatke koje smo osmislili provesti tijekom radionice.
No kad smo to jutro ušli u prostor učilišta, u sobu koju smo rezervirali za naše predavanje – nismo očekivali da će radni stolovi izgledati tako kako su izgledali. Naime, oni su ih složili u krug na nekoliko mjesta, tko da su izgledali kao da će biti nekoliko zasebnih radnih grupa pa najbolje da budu posloženi tako da mogu u krugu zajedno raditi svaka grupa zasebno.
Ne bi to bio nikakav problem da smo mi došli na vrijeme – radni stolovi bi se presložili onako kako smo mi to željeli i krenuli bismo dalje raditi bez problema i poteškoća. Problem je bio u tome što smo mi stigli na lokaciju zadnji tren, zbog gužve u prometu toga jutra mogli bismo realno reći da smo kasnili na lokaciju i ponestalo nam je vremena za našu pripremu prije nego stignu svi sudionici.
Upravo zbog toga su nam radni stolovi toga jutro napravili problem i mislim da bi bilo u redu da su nas iz učilišta pitali i obavijestili ukoliko će raditi ovakve izmjene.…